Samojedi
 
Samojedi su vrlo zdrava pasmina. U mnogo čemu je samojed vrlo sličan osnovnom tipu psa: oblik i veličina glave je skladna s tijelom, noge su u normalnom odnosu prema veličini tijela, uši se ne kopiraju kao ni rep, dlaka se ne šiša niti ne trima, kuje imaju dovoljno brojna legla i u pravilu okota nema nikakvih problema. Također ova pasmina nema problema sa srcem ili živcima. Vrlo su aktivni psi sa puno energije, te su vrlo prijazni prema ljudima, a u pravilu nisu niti agresivni niti plašljivi. Osnov za takve značajke pasmine je u velikoj mjeri u tome da samojedi nisu bili stvoreni kao pasmina za križanje sa drugim pasminama, nego je išlo za postepeno oblikovanje idealnog tipa iz jedinstvene pasminske osnove. Ne treba vjerovati onim čudnim pričama da se radi o vrlo osjetljivoj pasmini, da samojedi stalno laju, da ne podnose vrućinu i sl. Kao i mnoge druge "priče" o drugim pasminama tako i ove nemaju ništa zajedničko sa stvarnošću. Jedinstvenost samojeda čini cjelokupan lik koji izražava sigurnost, izdržljivost i samopouzdanje koje se odražava u skladnom tijelu i neponovljivom gibanju. Samopouzdano i prijazno ponašanje gdje samojedi uvijek traže ponajprije društvo ljudi ali i ostalih životinja. Meki oblik bogato odlakavljenih ušiju sa prijaznim pogledom toplih smeđih očiju i širokim osmjehom. Čudesna dlaka, koja mora biti dlaka radnog psa u neprijaznim uvjetima sjevera, gusta po nogama i šapama sa bogato odlakavljenim dugim repom.
 
STANDARD: FCI - No 212 \ 17.11.1977.
Samoyed (Samoiedskaia Sabaka)
zemlja porijekla: Sjeverna Rusija i Sibir
patronaža: Nordijske zemlje

Samojed pripada V FCI grupi špiceva i pratipskih pasa te također spada u podskupinu Nordijskih vučnih pasa

veličina mužjak 57 cm. sa tolerancijom (+ - 3 cm.)
  ženka 53 cm. sa tolerancijom (+ - 3 cm.)

Glava je klinastog oblika lubanjski dio je širi, među ušima sa izraženim stupom ali ne previše dubokim, njuška je kraća od lubanjskog dijela zaobljena ispod očiju. Donja čeljust je snažna, a ugris je škarast. Usne su tamno pigmentirane, čvrste i pune i u kutovima zategnute, tako da je linija usana zakrivljena u osmjeh, kada pas ima njušku otvorenu i manje više također kod zatvorene njuške što samojeda razlikuje od ostalih pasmina. Oči su široko usađene lagano kose, smeđe do tamno smeđe boje; uši su nasađene visoko, nošene šire, srednje velike, debele, gusto obrasle sa mekom kratkom dlakom. Vrat je srednje dug a gornja linija vrata je zaobljena. Trup je kraći ali ne kvadratičan, leđa su ravna, dok je prsni koš dubok i relativno širok. Prednje noge su snažnih kostiju, ravne; udaljenost od ramenog zgloba do zemlje predstavlja 55 % visine psa. Šape su zaobljene, prsti skopljeni sa kompaktnim jagodicama; zadnje noge su mišićave sa dobrim kutevima, a šape su manje nego naprijed. Rep je dug te seže do skočnog zgloba, bogato odlakavljen i nošen savijen nad leđnom linijom u niskom luku, tako da kraj repa leži na boku. Dlaka je dvostruka - mekana vrlo gusta poddlaka, koju prerasta duga, ravna, srebrnasto blistava krovna dlaka koja ne smije biti zaležana nego mora stršiti. Mužjaci imaju dužu dlaku nego ženke. Boja je bijela u svim nijasama, od snježno bijele do krem bijele, te bijela u kombinaciji sa bojom biskvita. Gibanje psa je izuzetno značajno za pasminu, a ovisi o razvijenosti i dužini trupa te dužini i položaju nogu. Samojed se giba u kasu sa dobrim iskorakom naprijed i snažnim odguravanjem otraga.